Milunka Pajević iz Pasjače, la je u NOP-u od prvih dana rata. Pomagala je i čuvala partizane, šila, plela i prala njihovu odeću. Bugarski fašisti i četnici su je nekoliko puta tukli i mučili. Kada su Bugari jednom došli u selo, uhvatili su Milunku i pitali je gde joj je muž, njegova puška i partizani. Mada je sve znala, neprijatelj od nje nije mogao ništa da dozna. Tukli su je korbačima, zbacili joj maramu sa glave, vukli za pletenice i udarali joj glavu o zid. Zatim su joj maramom začepili usta, oborili na zemlju i udarali dotle dok se nije onesvestila. Milunka je nastavila rad bez predaha. Žene su je izabrale za svoju desetarku. Kada je zloglasni Zotović sa svojim dobrovoljcima došao na Pasjaču, i od 27. marta do 2. aprila 1944. palio kuće i mučio svakoga koga je uhvatio, bez obzira na godine, uhvatili su i Milunku, mučili je da oda partizane, ali ništa nije htela reći. Zaboli su joj nož u srce, a udarali nožem njenu devojčicu i sina. Videvši da joj je majka mrtva, devojčica je bacila maloga brata kroz prozor pa skočila za njim. Mada je bila ranjena uprtila je dete i pobegla. Tako su se deca spasla, a zločinci su Milunkino telo i unakažena tela njene majke i svekrve bacili u zapaljenu kuću.