NARODU CRNE GORE I BOKE
U ovim ozbiljnim vremenima teške borbe protiv fašističkih okupatora jedinstvo svih rodoljubivih snaga, proizašlo iz dosadašnjih borbi, mora biti osnova svake dalje borbe.
Na Skupštini crnogorskih i bokeljskih rodoljuba, održanoj 8. februara ove godine u manastiru Ostrogu, došlo je do izraza borbeno jedinstvo svih kojima je narodna sloboda najveća i najpreča stvar, svih koji su se borili, koji se bore i koji su spremni da se bore do konačne pobjede. Došlo je do izraza jedinstvo svih rodoljuba, bez obzira na ranije partijske i političke podvojenosti, bez obzira na različite poglede na svijet.
Rodoljublje nas je sve ujedinilo, rodoljublje nam svima daje one ogromne snage potrebne za borbu protiv jačeg neprijatelja. Rodoljublje nas je kroz pet vjekova održalo slobodnim, rodoljublje će nas održati slobodnim.
BRAĆO CRNOGORCI I BOKELJI!
Nikada ništa, kroz vjekove, nije moglo slomiti naš borbeni duh i ljubav za slobodom. Nikada ništa nije moglo pokolebati vjeru našeg naroda u njegovu sopstvenu snagu. Nikada ništa nije moglo razbiti jedinstvo našeg naroda, kada su u pitanju bili njegova sloboda, opstanak i čast. Nikada nas ništa nije moglo odvojiti od velikog i bratskog slovenskog ruskog naroda.
To se pokazalo i u aprilu prošle godine, kada su fašistički osvajači napali na Jugoslaviju. Najbolji sinovi našeg naroda bili su i najbolji borci i vojnici protiv ropstva, koje je donosio fašistički osvajač.
Kapitulacija je bolno pogodila cio narod Crne Gore i Boke. Kapitulacija je bila najsramnija i najveća izdaja u nizu sramnih i velikih izdaja, koje su u toku godina vršili razni reakcionarni i nenarodni režimi, koji su od Jugoslavije stvorili tamnicu naroda.
Kapitulacija je bila najpodlija i najkukavičkija izdaja, koju su godinama pripremali nizom podlih i kukavičkih izdaja izdajnički generali Jugoslovenske vojske. Kapitulacija je bila djelo pete kolone, koja se tako otkrila i sklopila otvoren savez sa spoljnim neprijateljem narodne slobode. Kapitulacija je, najzad, pokazala narodu da će morati da vodi borbu na dva fronta, protiv dva neprijatelja.
Narod Crne Gore i Boke nije primio kapitulaciju, narod nije kapitulirao. Sloboda je bila i ostala njegova najveća životna vrijednost. Narod je zbog toga odbacio lažnu petokolonašku nezavisnost, koju su mu nudili izdajnici na vrhovima italijanskih bajoneta i na gusjenicama tenkova. Narod je odbacio lažnu petokolonašku slobodu i nezavisnost, koju su mu tobože donosili nosioci ropstva i u samoj Italiji. Narod je odbacio lažnu petokolonašku slobodu i nezavisnost, kojom je okupator htio da zavadi i zakrvi narode Jugoslavije. Narod je odbacio lažnu petokolonašku slobodu, koju mu je donosila vojska, čije su armije napale na najslobodniju zemlju svijeta, na zatočnicu slobode svih slovenskih naroda, svih porobljenih naroda — na Sovjetsku Rusiju. Narod je, odbacivši lažnu petokolonašku slobodu i nezavisnost, odbacio ropstvo, da bi se borio za pravu slobodu, za svoju slobodu, za junačku slobodu.
Fašistički okupator htio je da zavlada Crnom Gorom i da savlada crnogorski narod lukavošću i silom. On je istovremeno vršio pripreme i za jedno i za drugo. Pomoću pete kolone pripremao je proglašenje nekakve separatne Crne Gore, pomoću svojih karabinjera i crnih košulja pripremao je i ostvario potpuno porobljavanje i pljačkanje naroda Crne Gore i Boke. Prisajedinio je Boku Italiji. Opljačkao je i odnio sve ogromne zalihe hrane i druge vrijednosti, koje je zatekao u našoj zemlji, a koje su mu pale u ruke zahvaljujući petoj koloni. Počeo je da pljačka po selima sijeno, stoku i žito. Zaveo je režim terora i nasilja, napadajući ljude po ulicama i kafanama. Spremao je koncentracione logore za komuniste i sve rodoljube.
Sve ove političke i policiske mjere trebalo je da dođu do svoga najjačeg izraza u trenutku kada bude napadnuta Sovjetska Rusija. Okupator je znao kolika je ljubav crnogorskog naroda prema ruskom narodu i zbog toga je činio sve da spriječi i onemogući neminovnu i neizbježnu njegovu borbu za slobodu, htio je da onemogući bratstvo u oružju između crnogorskog i ruskog naroda.
I baš u trenutku kada su njegovi karabinjeri i domaći izrodi uzalud jurili po selima i gradovima — progoneći istaknute narodne borce, baš u trenutku kada su petokolonaška gospoda o Petrovu-dne proglašavala, po nalogu fašističke komande, nekakvu nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru — nezavisnu u prvom redu od naroda — baš u tom trenutku, kada je okupator mislio da je postigao svoj cilj, pukla je puška narodne slobode. Na poziv i pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije crnogorski narod je odgovorio svojom junačkom borbom za slobodu, borbom protiv fašističkog okupatora i svih njegovih slugu, narodnih izdajnika i izroda. Toj borbi prišli su svi pravi rodoljubi i u toj borbi nastali su partizanski odredi, kao oružana sila svog naroda, u čije redove su ušli najbolji sinovi crnogorskog naroda i naroda Boke, bez obzira na njihovu raniju političku i partijsku pripadnost. Partizanski odredi najbolja su garancija da će borba protiv okupatora biti vođena do pobjede, da će na oslobođenom teritoriju narodu biti zagarantovana narodna demokratska vlast, i najzad, da će po konačnom oslobođenju narodu biti osigurano da svojom slobodnom voljom odluči o svojoj daljoj sudbini.
BRAĆO CRNOGORCI!
Kada fašistički krvnik nije mogao da oružjem uguši narodnu borbu, on je kao svoje ubojito oružje, kao svoje najubojitije oružje, upotrebio petu kolonu. Trebalo je da ona baci gorko i otrovno sjeme razdora, da pojača i iskoristi sve razne međusobne suprotnosti u narodu Crne Gore. I zaista, peta kolona činila je sve da pojača, da zaoštri, da stvori plemenske razmirice, da raspiri stare političke i partijske suprotnosti, da produbi vjerske netrpeljivosti, da iskoristi lične i bratstveničke zađevice. Činila je sve da, širenjem laži o stanju u zemlji i na frontovima, unese zabunu i oslabi borbeni duh i raspoloženje naroda.
Peta kolona nije uspjela da razbije jedinstvo crnogorskog naroda. Ali ona nije još poražena. Danas, na primjer, u Vasojevićima, ona otvara bratoubilački rat mučkim napadom na partizane i zvjerskim ubijanjem na desetine najboljih sinova našeg naroda. To je njena posljednja usluga krvniku-okupatoru, to je njen posljednji zločinački napad na narod.
Mi vjerujemo da braća Vasojevići neće dozvoliti da na njih padne sjenka srama, nego će otjerati iz svoje sredine sve one koji ih tjeraju u bratoubilački rat protiv ostalih plemena Crne Gore. Vjerujemo da će se ujediniti u borbi sa narodom Crne Gore i Boke, u borbi za zajedničku slobodu. Vjerujemo da će se braća Vasojevići ugledati u svijetle primjere njihovih očeva i djedova, koji su uvijek bili prvi na braniku naroda i narodnih sloboda.
Braćo Crnogorci i Bokelji! Čuvajte i jačajte vaše jedinstvo, vaše najubojitije oružje. Bez jedinstva nema borbe, bez borbe nema jedinstva. Ujedinjen, potpuno ujedinjen narod, biće smrt okupatoru i petoj koloni, biće život narodu. Svi u borbu, sve za borbu!
NARODE CRNE GORE I BOKE!
U prvim danima julskih borbi, u kojima je crnogorski narod prvi od svih porobljenih naroda na Balkanu ostvario oružano bratstvo sa Sovjetskom Rusijom, zadani su teški udarci fašističkom okupatoru. Ta borba se nastavlja i zadaje sve teže udarce mrskom okupatoru. On je istjeran iz skoro svih naših sela i iz većeg broja varoši. On ne smije da se kreće našom zemljom. Presječeni su mu putevi i onemogućen saobraćaj. Svaki dan on trpi velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Život u našoj zemlji postao je za okupatora nesnosan. Bliži se kraj naše borbe, bliži se veliki dan pobjede.
Ali okupator još nije kapitulirao. On se bori i još će se boriti. Bori se očajnički, bori se podlo, protiv žena i djece, bori se izdaleka, topovima i avionima, bori se lukavo i podmuklo nastojeći da nas pomori glađu, bori se paleći naša sela — ali se bori.
Od nas, od naše snage, od naše borbe, od našeg jedinstva, od naše organizacije zavisi i dalji uspjeh naše borbe.
Mi moramo pojačati našu vojnu organizaciju, našu jedinu oružanu snagu, naše partizanske jedinice. Mi moramo energično suzbiti svaki pokušaj stvaranja uporednih vojnih organizacija, jer bi to značilo cijepanje narodnih snaga koje će koristiti samo okupatoru. Partizanske jedinice bile su, i ubuduće moraju ostati, jedina oružana sila naroda. Svaki pokušaj stvaranja drugih, uporednih vojnih jedinica ravan je izdaji.
Mi moramo pojačati i proširiti našu borbu. Moramo se povezati sa svim narodima Jugoslavije, koji isto tako vode borbu protiv okupatora, u prvom redu sa svim Srbima i Hrvatima. Mi moramo stvarati bratsku saradnju sa njima u interesu zajedničke borbe.
BRAĆO CRNOGORCI I BOKELJI!
U cilju organizovanja i učvršćenja narodne vlasti na oslobođenoj teritoriji, na Skupštini crnogorskih i bokeljskih rocoljuba od 8. februara ove godine izabran je Narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku. Njegovi zadaci su:
Da organizuje, izgradi i poveže sve narodnooslobodilačke odbore (seoske, opštinske i sreske), da ih podigne na stepen prave narodne vlasti, da ih osposobi da postanu živi centri naše pozadinske organizacije. Narodnooslobodilački odbori, iako su privremeni nosioci narodne vlasti, moraju postati istinski organi te vlasti.
Da organizuje i povede najodlučniju borbu protiv gladi, protiv gladne smrti, kojom neprijatelj želi da nas pomori. Mi moramo učiniti sve da niko ne umre od gladi. Neprijatelj nas je opljačkao, neprijatelj nam onemogućava nabavku žita, neprijatelj želi smrt svakom rodoljubu. I zato naša borba protiv gladi je borba protiv neprijatelja. Borba za prodor do slobode, za prodor sa manje žrtava, borba da sjutra u slobodi budemo svi, i svi srećni. Narodnooslobodilački odbori moraju postati nosioci te borbe, moraju postati organizatori borbe za život svakog Crnogorca, za život svakog Bokelja. Mi moramo znati nabavljati, raspoređivati, štedjeti, trpjeti!
Da mobiliše cio narod u borbi protiv pete kolone. U interesu narodnooslobodilačke borbe i narodnog jedinstva mi moramo istrijebiti sve izdajnike i sve izrode. Peta kolona mijenja svoje načine rada. Zbog toga mooamo biti vrlo oprezni i budni. Svaki petokolonaš, svaki razbijač narodnog jedinstva mora za nas postati najomrznutiji i najprezreniji čovjek.
Za izvršenje svih ovih zadataka, od kojih zavisi dalji uspjeh narodnooslobodilačke borbe, Narodnooslobodilačkom odboru za Crnu Goru i Boku i svim ostalim nosiocima vlasti biće na raspoloženju oružana sila narodnooslobodilačkih partizanskih odreda.
NARODE CRNE GORE I BOKE!
Mi moramo još više razviti našu rodoljubivu svijest, mi moramo još jače razviti našu požrtvovanost, još bolje očeličiti našu volju za pobjedom. Pred najma stoje još teški i naporni dani borbe. Ali mi nijesmo sami. Sa nama je velika i nepobjediva Sovjetska Rusija i njeni saveznici Engleska i Amerika, sa nama su svi slobodoljubivi narodi svijeta koji se nalaze u krvavoj i životnoj borbi sa fašističkim imperijalizmom. Pobjede Crvene armije nagovještavaju i našu skoru pobjedu. Ali mi ne smijemo nijednog trenutka zaboraviti da će neprijatelj pokušati da učini sve, očajnički sve, da spriječi nove i konačne pobjede Crvenoj armiji. Naša je dužnost da borbom, neprestanom borbom, ne dozvolimo da ijedan neprijateljski vojnik ode iz naše zemlje i preko naše zemlje na Istočni front. Armije naših saveznika bore se i za nas. Mi se moramo boriti i za armije naših saveznika, jer je to borba za nas, za našu budućnost, za srećan život u slobodi.
Naša sloboda bila je uvijek junačka sloboda. Ona to mora biti i sjutra. Zato u borbu, u bespoštednu borbu, za konačnu pobjedu nad fašističkim krvnikom.
ŽIVJELA NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA NARODA CRNE GORE I BOKE!
DOLJE FAPŠSTIČKI OKUPATOR I NJEGOVE SLUGE — IZDAJICE NARODA!
ŽIVJELO BRATSTVO I JEDINSTVO SVIH NARODA JUGOSLAVIJE U BORBI PROTIV FAŠISTIČKIH OKUPATORA!
ŽIVJELA SOVJETSKA RUSIJA I NJENI SAVEZNICI ENGLESKA I AMERIKA!
ŽIVJELA SOLIDARNOST SLOVENSKIH NARODA U BORBI PROTIV FAŠISTIČKIH NEPRIJATELJA SLOVENSTVA!
ŽIVJELO JEDINSTVO NARODA CRNE GORE I BOKE!
ŽIVJELI NARODNOOSLOBODILAČKI PARTIZANSKI ODREDI — ORUŽANA SILA NARODA!
ŽIVJELI NARODNOOSLOBODILAČKI ODBORI — NOSIOCI NARODNE VLASTI!
SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!
Manastir Ostrog, 8. februara 1942.
Savo Orović, Ratni dnevnik 1941 – 1945. (pdf)