Anđa Jovanović – Ranković, rođena je 24. aprila 1909. godine u Izbištu kod Vršca, gde je završila četiri razreda gimnazije i gde se uključila u napredni radnički pokret. Bila je i polaznik jednog kursa esperanta, što je u ono vreme policija smatrala kao mogući znak levičarstva, s obzirom na to da je ove kurseve pohađao veliki broj naprednih mladih ljudi. Anđa je 1927. godine primljena u SKOJ i iste godine je uhapšena zbog učešća u nekim skojevskim akcijama. Godine 1928, prešla je u Beograd, gde se zaposlila u fabrici tepiha i zavesa na Dušanovcu. Iste godine primljena je u članstvo KPJ.
Zbog učešća u jednom neuspelom štrajku, 1929. otpuštena je s posla, uhapšena i proterana u mesto rođenja, gde je dve godine živela pod prismotrom policije. No ona je i u to vreme bila partijski aktivna i povezana sa radničkim pokretom u Vršcu.
Godine 1933. vratila se u Beograd i radila je u tekstilnim fabrikama Moravija, Elka i u Zemunu. Na svakom mestu bila je aktivan partijski i sindikalni radnik. Kasnije je sa Vukicom Mitrović i Lepom Stamenković bila u rukovodstvu sindikalnog aktiva tekstilaca; bila je član Ženske sekcije međustrukovnog odbora u Upravi sindikata u Beogradu; organizovala je rad grupa žena u tekstilnim fabrikama. 1937—1938. godine bila je član Komisije za rad među ženama pri PK KPJ za Srbiju.
Hapšena je 1936. i 1939. Tada je sa većom grupom drugova i drugarica bila nekoliko meseci na Adi Ciganliji. U zatvoru se držala vanredno hrabro. Puštena je zbog nedostatka dokaza. Posle toga je živela poluilegalno i bila član jednog rejonskog komiteta Partije.
Pod okupacijom je učestvovala u organizovanju i izvođenju raznih diverzantskih akcija u Beogradu. U jesen 1941. prebacila se na oslobođenu teritoriju u Užicu gde se angažovala u organizovanju partizanskih radionica i u radu među ženama. Krajem godine je sa glavninom partizanskih snaga prešla u Sandžak. Kad je formirana Druga proleterska brigada, imenovana je za zamenika političkog komesara 2. čete 4. bataljona. Bila je vrlo hrabra i u ophođenju sa drugovima neposredna. Zbog ovih, a i drugih svojih osobina bila je omiljena među borcima.
Poginula je 11. juna 1942. godine, u teškoj borbi sa četnicima, koju je vodila cela II proleterska i delovi I proleterske brigade. I u ovoj poslednjoj, vrlo oštroj i krvavoj borbi u kojoj je IV bataljon desetkovan, junački se borila. Pala je kraj mitraljeza kojim je štitila odstupnicu borcima.
Za narodnog heroja proglašena je 6. jula 1953. godine.