Dok se cijeli svijet oduševljava američkim blockbusterima koji govore o velikim ratničkim epopejama, kao što je onaj najnoviji Sama Mendesa o Prvom svjetskom ratu, na prostorima postjugoslavije tema velikih bitaka, posebno onih partizanskih i antifašističkih iz Drugog svjetskog rata doima se danas kao pase u filmskoj umjetnosti. Preciznije, malo koga, u vremenu opšteg revizionizma i povampirenja kvislinških ideologija, zanimaju antifašistička prošlost i njene izvojevane pobjede. Iako se radi o jedinom emancipatorskom razdoblju u povijesti naroda ovih prostora, u kojem smo jasno bili na strani civilizacije i slobodarskih ideja, filmsko uprizorenje, danas, elemenata zajedničke borbe i solidarnosti jugoslovenskih naroda djelovalo bi, čini se, u najmanju ruku blasfemično. Mi po svaku cijenu u mračnoj sadašnjici nastojimo marginalizirati antifašizam i njegov tekovine, a njegovom marginalizacjom odričemo se razdoblja bez kojeg bi i naša aktuelna stvarnost, u mnogim svojim segmentima, bila nezamisliva. Jer, ne treba zaboraviti, koliko god da je rušenje Jugoslavije bilo krvavo i razorno, mi još uvijek krckamo, u kulturnom i u svakom drugom smislu, ono što je iza ove zemlje ostalo. Poslije sloma jugoslovenske ideje kao da su prestale sve priče o solidarnosti i mogućnosti mišljenja bilo kakve utopije budućnosti.
Solidarnost i drugarstvo
Ipak, reditelj Dejan Babosek iz Slovenije ne misli tako. Njegov film „Proboj“, koji je premijerno prikazan u Sarajevu, prvi je partizanski film snimljen na prostoru postjugoslavije u posljednjih trideset godina. Film je nastao bez velikog budžeta i institucionalne podrške, ali uprkos tome u okviru prošlogodišnje filmske produkcije u Sloveniji postigao je veliki uspjeh. „Proboj“ je bio jedan od najgledanijih slovenačkih filmova u 2019, a pogledalo ga je oko 18 hiljada osoba. Radi se o istorijskoj drami, nastaloj na temeljima knjige „Obruč na Menini planini“ partizanskog komandanta Franca Severa Franta, koja govori o partizanskom proboju iz nacističkog okruženja na planini Menini u Sloveniji. Sever Franta je sa svojih 500 borkinja i boraca uspio nadvladati mnogo nadmoćnije nacističke snage te uz nadljudske napore ostvariti proboj svoje jedinice na slobodnu partizansku teritoriju. Film „Proboj“ prije svega, iako pati od određenih tehničkih i izvedbenih nedostataka, kao što je prenaglašena upotreba krupnih kadrova, koji unekoliko maltretiraju pažnju gledaoca, predstavlja iznimno bitno filmsko ostvarenje, koje nas u vremenima opšteg zanemarivanja vraća na pitanja solidarnosti i drugarstva. Ono što je vodilo pet stotina partizana, u onom vremenu, da se suprotstave mnogo snažnijem neprijatelju, univerzalna je priča o želji za slobodom i vjeri da je bolji svijet moguć. Babosek na dojmljiv način dočarava u filmu tu činjenicu, dajući nam poučak za aktuelni trenutak, s jasnim upozorenjem da borba protiv nacifašizma nikad nije do kraja završena. Ili kako je sam reditelj kazao na sarajevskoj premijeri filma:
– Vrlo mi je drago da van granica Slovenije predstavljamo ovaj partizanski film, posebno jer je to u BiH koja je u Drugom svjetskom ratu proživljavala najveće bitke. Mislim da antifašizam ne smije biti ograničen ni na kakvu alternativu. On mora biti u svakom društvu mainstream tema, o kojoj bi ljudi mogli da razmišljaju. I da se tako stvari pokrenu nabolje. Jer sada kako vidimo na ovim područjima, ali i u svijetu, ponovo se budi fašizam.
O partizanima se ne govori
U okviru premijere „Proboja“ u glavnom gradu BiH prisutnima se obratila i partizanka, književnica i novinarka Valerija Skrinjar-Tvrz, koja je bila učesnica stvarnog proboja s Menine, a prema kojoj je koncipirana i jedna junakinja u samom filmu. Ona je kao svjedokinja ovog podviga slovenačkih antifašista istakla da je jako važno da je došlo do snimanja ovog filma jer je prikazao istinu.
– Gotovo trideset godina se o partizanima ne govori. A Narodnooslobodilačka vojska je bila temelj slobode za Jugoslaviju u kojoj smo živjeli manje od pola stoljeća, svi zadovoljni i sigurni. Dobro smo živjeli među sobom, zato što smo bili drugovi. Kada su to uspjeli srušiti, onda je došlo do toga do čega ne bi trebalo da dođe. Danas jednako mislim da nema drugog izbora, antifašizam je jedini izbor. Ljubav prema domovini je temelj života. Tu nema izbora. Antifašizam nije alternativa, to je nužda. Moramo biti složni, čuvati slobodu, mir i život. Ne samo naš nego i naše djece, kazala je Skrinjar-Tvrz.
“Proboj” je pokazao da potreba za filmovima koji se bave našom antifašističkom prošlošću i njenom valorizacijom, ni u kom slučaju danas nije prestala. Bilo bi zanimljivo u budućnosti vidjeti još neke autore u ovako smjelom i važnom poduhvatu.