Drug Avdo Humo predlaže zatim skupštini Rezoluciju. Tekst predložene Rezolucije glasi: (1)
Prvi put u istoriji Bosne i Hercegovine sastali su se pretstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, povezani čvrstim bratstvom u ustanku, s ciljem da na osnovu rezultata oružane borbe naroda Jugoslavije i naroda u Bosni i Hercegovini donesu političke odluke koje će otvoriti put našim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima.
Na svojoj prvoj konferenciji, održanoj 26. i 27. novembra (2) 1943. godine, vijećnici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, razmatrajući pitanja vanjske i unutarnje politike, donose ove zaključke:
1. Ovogodišnje velike pobjede Crvene armije nad njemačkim fašističkim hordama izmijenile su daljnji tok svjetskog rata. Crvena armija uspjela je u ovoj godini da zada smrtonosan udarac fašističkoj zvijeri na Istočnom frontu, što je znatno približilo pobjedu Saveznika. Udarce Crvene armije protiv fašističkog neprijatelja poduprle su ratne akcije engleskih i američkih trupa u Africi, Sredozemlju i Južnoj Italiji kao i bombardovanje važnih industrijskih centara u Njemačkoj. Borba potlačenih naroda Evrope, u prvom redu oružana borba naših naroda, doprinijela je takođe slabljenju pozicija fašizma. Sve to zajedno, a u prvom redu pobjede Crvene armije , dovelo je fašističku Njemačku i njene vazale pred katastrofu.
Odnosi među Saveznicima svakim danom su čvršći dok se fašistički blok raspada zbog poraza fašističkih trupa na istočnom frontu i udaraca Saveznika po njemačkim trupama na jugu Evroipe. Italija je ispala iz hitlerovskog bloka. Finska, Mađarska, Rumunija i drugi Hitlerovi sateliti brinu brigu kako da se izvuku iz močvare u koju ih je doveo Hitler. Vlastodršci tih zemalja, lakomi na pljačku, nastoje da se izvuku od odgovornosti sad kad je jasno da je Hitlerova propast neizbježna. Raste talas mržnje i negodovanja u svim zemljama Evrope protiv fašističkog porobljivača. Stvoreni su svi uslovi za konačan slom fašizma.
Što već do danas nije došlo do uništenja fašizma krivo je otsustvo drugog fronta u Evropi. Sada, kako izlazi iz govora druga Staljina, drugi front nije daleko. Njegovo otvaranje ubrzaće konačni slom njemačkog fašizma i učiniti kraj raznoraznim kombinacijama reakcionarnih klika, koje podržavaju i bivšu jugoslovensku vladu, kao i neke druge izbjegličke vlade, koje zajedno sa okupatorom vode borbu protiv narodnog ustanka.
Naši narodi u teškoj i krvavoj borbi protiv okupatora, Pavelićevih ustaša, Nedića, Rupnika i četnika Draže Mihailovića stvorili su slavnu Narodno-oslobodilačku vojsku na čelu s vođom naroda Jugoslavije i mudrim Vrhovnim komandantom drugom Titom. Ona je svojom herojskom borbom spasla naše narode od uništenja i udarila čvrste temelje njihovom bratstvu i srećnoj budućnosti. Blagodareći naporima i junaštvu naše slavne vojske, naša domovina postala je važan činilac u borbi protiv fašizma. Ona je podigla u svijetu ugled naših naroda kao nikad do sada. Svojom borbom Narodno-oslobodilačka vojska pomogla je i pomaže kako bratskoj Crvenoj armiji, tako i engleskoj i američkoj vojsci u Africi i Italiji.
U svojoj svetoj narodno-oslobodilačkoj borbi naši narodi su imali najboljeg i najdosljednijeg saveznika u bratskom Sovjetskom Savezu. Narodi Bosne i Hercegovine ponosni su što se naša vojska bori rame uz rame sa slavnom Crvenom armijom protiv zajedničkog neprijatelja – fašističkih varvara. Naši narodi duboko cijene i pomoć svojih engleskih i američkih saveznika.
Narodi Bosne i Hercegovine, Srbi, Muslimani i Hrvati, s mržnjom i prezirom odbacuju Nedića, Pavelića i druge otvorene sluge okupatora. Oni isto tako s mržnjom odbacuju izdajničku kliku Draže Mihailovića koji, zajedno sa okupatorom, više od dvije godine vodi borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske i narodno-oslobodilačkog pokreta. Kao što su ustaške bande krive za nebrojene zločine nad srpskim narodom i najboljim sinovima Muslimana i Hrvata, tako su i bande Draže Mihailovića krive za svoje zločine nad našim narodima, naročito nad Muslimanima, i nad najboljim sinovima srpskog naroda.
2. Narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće. Narodi Bosne i Hercegovine kroz vatru narodno-oslobodilačke borbe iskivaju svoje bratstvo, i to bratstvo čuvaće kao najčvršće jamstvo bolje i srećne budućnosti. Razdor i mržnju među našim narodima unosili su tuđinci u našu zemlju od Osmanlija, Mađara i Austrijanaca do današnjih fašističkih zavojevača. Stare političke stranke, kako velikosrpske, tako i Jugoslavenska muslimanska organizacija i reakcioneri iz Hrvatske seljačke stranke, nisu zbližavali narode, već su svojom protivnarodnom politikom produbljivali jaz među njima i sijali mržnju. Netrpeljivost i neslogu iskoristio je njemački okupator i, preko svojih sluga, ustaša i četnika, na mnogim mjestima doveo do međusobnog krvavog istrebljivanja. Zahvaljujući Komunističkoj Partiji, organizatoru narodno-oslobodilačke borbe, narodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko žrtava i krvoprolića ostvaruju bratsko jedinstvo u narodno-oslobodilačkom pokretu koje će dalje razvijati i učvršćivati, kao najdragocjeniju pobjedu u ovoj borbi.
Narodi Bosne i Hercegovine ne žele povratak starog stanja još i zato što oni nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivšoj Jugoslaviji i što je Bosna i Hercegovina bila pokrajina koju su ugnjetavala i pljačkala velikosrpska gospoda uz pomoć i zajedno sa reakcionarnim klikama u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i u Hrvatskoj seljačkoj stranci.
3. Narodi Bosne i Hercegovine odriču svako pravo takozvanoj londonskoj vladi (3) da ih pretstavlja i govori u njihovo ime. Londonske izbjeglice već dvije godine vode borbu sa svojim ministrom Dražom Mihailovićem protiv Narodno-oslobodilačke vojske, ne birajući sredstva u svojoj izdajničkoj raboti. Takozvana jugoslovenska vlada u inostranstvu povezala se sa okupatorom, ustašama i Nedićem i odgovorna je za nebrojene zločine počinjene u našoj zemlji. Vezujući se za okupatora, ona nije samo neprijatelj naših naroda i njihove opravdane borbe, već stvarno, i neprijatelj naših Saveznika – Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike.
Narodi Bosne i Hercegovine ne mogu preći preko činjenice da su kralj i monarhija centar oko koga se okuplja izbjeglička reakcija koja je organizovala bratoubilački rat u službi okupatora. Kralj je više od dvije godine preko svog ministra Draže Mihailovića i njegovih četnika vodio oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačkog pokreta. U kraljevo ime četničke bande nanijele su našim narodima teške nesreće, raspirujući bratoubilački rat. Kralj i monarhija povezali su se u svojoj borbi protiv narodno-oslobodilačkog pokreta svih naroda Jugoslavije s krvavim neprijateljem sveg Slavenstva i naprednog čovječanstva – njemačkim fašizmom. Tako su kralj i monarhija ne samo nosilac borbe protiv narodno-oslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji, nego i neprijatelj naših saveznika.
Narodi Bosne i Hercegovine zbog toga s pravom traže od Engleske i Amerike da londonskim izdajničkim izbjeglicama i kralju Petru II otkažu svaku podršku.
Ustanak u Bosni i Hercegovini zahvatio je sve krajeve. Više od dvije trećine teritorije Bosne i Hercegovine oslobođeno je od okupatora. Srpske mase, koje sačinjavaju većinu u Narodno-oslobodilačkoj vojsci i koje su dale najviše žrtava, danas stoje odlučno uz narodno-oslobodilački pokret. Velikosrpska reakcija nije uspjela da ih uvuče u svoje bratoubilačko kolo. Četništvo se raspada, a zavedeni, većinom seljaci, pristupaju narodno-oslobodilačkom pokretu. Izdajnička velikosrpska politika izgubila je oslonac u srpskim masama.
Muslimanske mase sve više uviđaju da Muslimani mogu izvojevati ravnopravnost i slobodu i osigurati svoj opstanak samo u narodno-oslobodilačkom pokretu, i danas sve više pristupaju borbi protiv okupatora i njegovih pomagača. Većina vodstva bivše Jugoslavenske muslimanske organizacije, sa Džaferom Kulenovićem na čelu, koja je prišla okupatoru i ustašama i koja je kriva za stradanja Muslimana kao i Srba, gubi svaki uticaj na muslimanske mase. Sad se javljaju među Muslimanima političke šićardžije koji pokušavaju da zadrže prilaženje Muslimana narodno-oslobodilačkom pokretu parolom: Muslimani su se jednom prevarili, drugi put ne smiju prenagliti. Masovni prilazak Muslimana narodno-oslobodilačkom pokretu zbrisaće i te pokušaje muslimanske reakcije da omete bratimljenje Muslimana sa srpskim i hrvatskim narodom i iskoriste ih za svoje sebične ciljeve.
Danas i Hrvati u Bosni i Hercegovini, poučeni primjerom braće Hrvata u Hrvatskoj i Dalmaciji sve više stupaju u redove narodno-oslobodilačkog pokreta i tako peru ljagu koju ustaše nanesoše hrvatskom imenu. Pristupanjem u narodno-oslobodilačke redove i jednog dijela prvaka Hrvatske seljačke stranke osjetno je ubrzano odvajanje bosanskih Hrvata od reakcionera iz bivšeg vodstva Hrvatske seljačke stranke s Mačekom na čelu, koji su uzalud pokušavali da zaustave hrvatski narod od borbe, da bi ga kasnije, svojom saradnjom s okupatorom i velikosrpskim klikama u Londonu, pokušali gurnuti u borbu protiv narodno-oslobodilačkog pokreta.
4. Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost svim njenim narodima. Narodi Bosne i Hercegovine, u zajednici sa drugim narodima Jugoslavije, zajedničkim naporima kroz oružanu borbu za slobodu i nezavisnost, izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije.
Narod Bosne i Hercegovine danas pretstavlja jedino Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja za Bosnu i Hercegovinu i Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao vrhovno političko pretstavništvo svih naroda Jugoslavije koje oličava bratstvo naših naroda i njihovu nepokolebljivu volju da izgrade ravnopravnu demokratsku federativnu Jugoslaviju. Narode Bosne i Hercegovine, kao i ostale narode Jugoslavije, može pretstavljati danas u zemlji i pred inostranstvom jedino AVNOJ i vlast koja iz njega proizlazi.
Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su živjeli zajedno, međusobno izmiješani i povezani zajedničkim interesima. Vijekovima je tuđin unosio sukobe i mržnju. Tu politiku mržnje i netrpeljivosti nastavile su u bivšoj Jugoslaviji sve protivnarodne partije. U plamenu narodno-oslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosrećne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti.
5. Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko pretstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.
Na tom putu biće još poteškoća i žrtava, jer naši neprijatelji još nisu uništeni. Zato se pred ZAVNOBiH postavljaju zadaci: da učvršćuje bratstvo naroda Bosne i Hercegovine; da razvije oružanu borbu protiv okupatora i njegovih pomagača, uvodeći nove borce u našu Narodno-oslobodilačku vojsku i ubrzavajući privlačenje u narodno-oslobodilački pokret naročito Muslimana i Hrvata; da, oslanjajući se na narodno-oslobodilačke odbore od seoskih do oblasnih, učvršćuje i proširuje novu narodnu vlast, veliku tekovinu naroda u ovoj borbi. Na taj način ZAVNOBiH će moći da u još većoj mjeri pomaže Narodno-oslobodilačku vojsku i još uspješnije rješava ekonomska, socijalna, prosvjetna i zdravstvena pitanja.
6. Srbi, Muslimani i Hrvati, čvrsto zbijeni oko ZAVNOBiH-a uprkos svim poteškoćama, nastaviće u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije svoju pravednu i opravdanu borbu do potpunog istjerivanja okupatora iz naše zemlje i uništenja svih njegovih pomagača.
26. novembar 1943.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine
Čitanje Rezolucije Skupština na nekoliko mjesta prekida aplauzom.
[Tekst Rezolucije Skupština jednoglasno usvaja.]
Izvor: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine: dokumenti 1943 – 1944., Institut za istoriju radničkog pokreta, “Veselin Masleša”, Sarajevo 1968.
(1) Brošura: “Rezolucija ZAVNOBiH-a”, str. 5-9, (MR BiH, Dokumentacija, inv. br. 37578). Štampan u knj. “I zasjedanje ZAVNOBiH-a”, str. 57-63.
(2) Datum je naveden pogrešno. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je 25. i 26. novembra 1943. godine (v. nap.).
(3) Odnosi se na jugoslovensku emigrantsku vladu.
Napomena:
Datum je naveden pogrešno. U pogledu datuma održavanja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u sačuvanim dokumentima koji se objavljuju u ovom Zborniku postoje neslaganja.
U zaglavlju zapisnika Prvog zasjedanja navodi se 26. i 27. novembar 1943.
godine kao vrijeme održavanja “konstituirajuće skupštine”, odnosno Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Isti datum navodi se još u Rezoluciji Prvog zasjedanja
(v. str. 69), zatim u referatu Hasana Brkića, održanom na Drugom zasjedanju
ZAVNOBiH-a (v. dok. br. 34, str. 193).
Međutim, neki drugi sačuvani dokumenti, kao: Zapisnik Verifikacionog
odbora Prvog zasjedanja (v. str. 33) i referat Rodoljuba Čolakovića, (v. str. 75), navode 25. i 26, novembar 1943. godine kao datum Prvog zasjedanja.
Zbog ovih očiglednih neslaganja u pogledu vremena održavanja Prvog
zasjedanja ZAVNOBiH-a, izvršena je provjera datuma analizom zapisnika i
ostalih dokumenata i izvora, zatim konsultovanjem nekih učesnika, kao i objav-
ljenih memoara, odnosno neobjavljenih sjećanja i dnevnika.
Budući da ograničeni prostor ne dozvoljava da se ovdje detaljnije obradi
problem utvrđivanja tačnog datuma Prvog zasjedanja, ističemo samo neke važnije momente i činjenice.
Prvo, u originalnom Zapisniku Verifikacionog odbora, čiji je faksimil objavljen u navedenoj knjizi “Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a” (str. 56), stoji:
“Zapisnik verifikacionog odbora od 25. novembra 1943.”; a u Zapisniku Prvog
zasjedanja u dijelu gdje se pod tačkom III opisuje “Radno zasjedanje”, stoji:
“Poslije pauze u 21 čas, počinje radno zasjedanje. U ime Verifikacionog odbora,
dr. Vaso Butozan [čita] zapisnik Verifikacionog odbora… “.
Iz citiranog dijela zapisnika vidi se da je izvještaj Verifikacionog odbora
podnesen prvog dana zasjedanja, prema tome datum naveden u zapisniku verifikacionog odbora upućuje, nesumnjivo, na zaključak da je Prvo zasjedanje
počelo 25. novembra.
Drugo, u naslovu referata Rodoljuba Čolakovića piše: “Referat Rodoljuba
Čolakovića na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 25/26. novembra 1943.”. Provjerom je utvrđeno da je naslov napisao Rodoljub Čolaković svojeručno, kao i da je to originalni referat podnesen Prvom zasjedanju.
Treće, Rezolucija Prvog zasjedanja ispod teksta nosi datum 26. novembar
1943. godine (v. brošuru: Rezolucija ZAVNOBiH-a, str. 9), a na osnovu zapisnika
vidi se da je usvojena na kraju zasjedanja. Ovaj datum, i pored toga što u
tekstu stoji da je zasjedanje održano 26. i 27. novembra, upućuje, takođe, na to
da je Prvo zasjedanje održano 25. i 26. novembra 1943. godine.
Dalje, datum 26. novembar 1943, naveden je i na kraju Proglasa ZAVNOBiH-a (v. dok. br. 6).
Osim ovih dokumenata, postoje i drugi izvori u kojima se saopštava da je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano noću 25. i 26. novembra. Tako, npr., Skender Kulenović (sekretar na Prvom zasjedanju) u članku “Bosna i Hercegovina prvi put slobodno vijeća”, objavljenom u navedenom broju Oslobođenja, pored ostalog piše: “…Večeras, 25 na 26 novembra, u jeku krvavih bitaka…Bosna i Hercegovina, u Mrkonjiću…ostvaruje san svojih najboljih sinova:…” u istom broju Oslobođenja Muhamed Sudžuka u članku “Bosna i Hercegovina juče i danas” piše: “…to su jasno i nedvosmisleno rekli… na svom historijskom zasjedanju dne 25 i 26 novembra ove godine pri osnivanju svog Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine…”.
Isti podatak saopštava i Rodoljub Čolaković u “Zapisima iz oslobodilačkog rata”, za koje autor kaže da su rađeni na osnovu bilježaka vođenih u obliku dnevnika. R. Čolaković kaže: “…Oko 7 časova uveče – … – započela je skupština”, (odnosi se na Prvo zasjedanje, prim. red.). Zatim dalje: “… O mnogo čemu mislio sam te noći, od 25. na 26. novembra 1943. godine u zagušljivoj sali nekadašnje mrkonjićke krčme…” (R. Čolaković, Zapisi, knjiga V. Saiajevo, 1966, str. 76).
Bogomir Brajković, vijećnik ZAVNOBiH-a, u svojim neobjavljenim bilješkama, vođenim u vidu dnevnika, pod 25. novembrom 1943. godine zapisao je: “U noći od 25. na 26. XI održano je u Varcar Vakufu (Mrkonjić Gradu) povjesno zasjedanje za osnutak ZAVNOBiH-a”, a zatim kasnije: “…Historijska noć za Bosnu i Hercegovinu je prošla. Ogroman dio naroda još to ne zna i ne shvaća. Ali doći će vrijeme kada će noć od 25. na 26. studenog 43, ući u povjest Bosne”.
Fra Jozo Markušić, franjevac iz Jajca, koji je kao gost prisustvovao Drugom zasjedanju AVNOJ-a, u svom neobjavljenom zapisu “Od bijede do pobjede — u Jajcu”, piše: “…Pred vijećanjem AVNOJ-a u Jajcu, dne 29. XI 1943, već su bili izvršeni predrazgovori i pretkonferencije u Mrkonjiću dne 25. X I …” (citat uzet iz članka Dragoša Jovanovića “Sad smo znali šta ćemo i kuda ćemo”, objavljenog u Politici br. 19452, od 28, 29. i 30. novembra 1967. godine).
I redakcija popularnog izdanja knjige “Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine”, objavljenog 1953, saopštava na naslovnoj i 3. strani da je Prvo zasjedanje održano 25. i 26. novembra 1943. godine. O nepodudarnosti datuma u zapisniku i drugim dokumentima, redakcija je dala i kraći komentar u “Napomeni” na str. 87. i 88.
Isti datum navodi i Nikola Babić u brošuri “Jubilej AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a (1943 – 1963)”, izdanje NIP “Zadrugar”, Sarajevo, 1963, str. 15.
Na osnovu analize zapisnika i drugih dokumenata koji se odnose na Prvo zasjedanje, objavljenih u ovom Zborniku, kao i na osnovu provjere datuma u drugim izvorima koji su, što je veoma važno, nastali još tokom zasjedanja (dnevnik R. Colakovića na osnovu koga su rađeni “Zapisi”, zatim neobjavljene bilješke B. Brajkovića, kao i neobjavljena sjećanja fra J. Markušića), te neposredno nakon zasjedanja (članci štampani u navedenom broju “Oslobođenja”); utvrđeno je, nesumnjivo, da je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano noću 25. i 26. novembra 1943. godine.
Prema tome, treba naglasiti da 26. i 27. novembar 1943. godine, kao datum održavanja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, pogrešno upotrebljavaju autori nekih edicija objavljene građe i drugih djela. Na primjer, dr Leon Geršković: “Dokumenti o razvoju narodne vlasti” (u objavljenoj Rezoluciji Prvog zasjedanja, kao i u Odluci o odobrenju rada Predsjedništva ZAVNOBiH-a), izdanje Prosveta, Beograd, 1948, str. 205 i 324; zatim dr Ferdo Čulinović: “Državnopravna historija jugoslovenskih zemalja XIX i XX vijeka”, izdanje Školske knjige Zagreb, 1954, str. 391. Interesantno je da dr F. Čulinović u istom djelu na str. 345 navodi da je ZAVNOBiH osnovan 20. novembra 1943, što je potpuno netačno.
Datum (26. i 27. novembar 1943) Prvog zasjedanja naveden je pogrešno još u slijedećim djelima: dr Vojislav Simović — “AVNOJ”, Pravno-politička studija, Kultura, Beograd, 1958, str. 28; zatim u “Enciklopediji Jugoslavije”, Zagreb, 1959, knj. 2, str. 29; u knjizi “Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941—1945”, izdanje Vojnoistorijskog instituta, Beograd, 1963, knj. 1, str. 620; u knjizi “Prvo i Druigo zasjedanje AVNOJ-a” izdanje Stvarnost, Zagreb, 1963, str. 278; u “Hronologiji oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941—1945”, izdanje Vojnoistorijskog instituta, Beograd, 1964, str. 597; kao i u nekim drugim člancima i studijama.